Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu (A)

Mt 22, 15-21

Podajte caru carevo, a Bogu Božje.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« Riječ Gospodnja.

 

Korizmeno vrijeme

Korizma je, ako bismo je definirali, uskrsno ili vazmeno pokorničko vrijeme! Često čujemo tu rečenicu, no jesmo li se upitali zapravo što ona znači?! Kad je korizma uvedena u Crkvu, koja joj je simbolika, što ona znači za čovjeka kršćanina, koliko korizma traje…?!

To pokorničko vrijeme ima svoju ishodišnu točku na samom početku Crkve u postu koji je trajao dva dana, i to na Veliki petak i Veliku subotu, zbog žalosti, jer je Isus tada umro i bio u grobu. Tijekom 3. stoljeća post se protegnuo na cijeli Veliki tjedan. U 4. stoljeću već poznajemo post od 40 (četrdeset) dana, prije Svetog trodnevlja, dakle, prije Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote. Nazivamo je četrdesetnicom jer toliko traje, a svoju simboliku broja 40 (četrdeset) vuče iz Starog zavjeta kad je Mojsije 40 godina vodio Izraelski narod kroz pustinju do obećane zemlje. U Novom zavjetu zoran je primjer Isusa koji je u pustinji, kušan od Sotone, u postu i molitvi, a prije svog javnog djelovanja, probdio 40 dana.

Post, koji se prakticirao u prvoj crkvi, bio je slijedećeg sadržaja: Jeo se jedan obrok (navečer) te se uzdržavalo od mesa i vina, a kasnije i od mliječnih proizvoda i jaja. Korizma je u to vrijeme bila smatrana pripravom na krštenje (tzv. Katekumenatom – tečajem priprave na sakrament krštenja i javnom pokorom), a Srednji vijek u Korizmi stavlja naglasak na Muku Isusovu.

Drugi vatikanski sabor stavlja u korizmi naglasak na sakrament krštenja, te na obraćenje i pokoru, s velikim usmjerenjem na Isusovo pashalno otajstvo, muku, smrt i uskrsnuće.

U korizmu ulazimo srijedom Pepelnicom, kad se pepelom, koji se dobio sagorijevanjem spaljenih grančica od nedjelje Cvjetnice, vjernike posipa po glavi ili se u znaku križa pepelom maže po čelu uz izgovor molitve upozorenja ili imperativa: Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris! – Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti! Ili:  Obrati se i vjeruj Evanđelju! Korizma traje 40 korizmenih dana + 6 korizmenih nedjelja = 46 dana, od Pepelnice do Uskrsa (Mise bdijenja na Veliku subotu). U korizmu se ne ubrajaju korizmene nedjelje. S nedjeljama traje 46 dana, bez nedjelja 40. Dakle, korizma ne završava Velikim četvrtkom, kako bi htjeli moderni ljudi skratiti ovaj veliki post, nego sve do Uskrsa.

Korizma broji 6 (šest) korizmenih nedjelja. U Hrvatskom narodu svaka korizmena nedjelja imade svoje ime. Pa tako su im imena počevši od prve:

1. Čista – čista se zove jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).

2. Pačista – ili pračista, još čišća (čistija) od prve koja se naziva Čista

3. Bezimena – bez imena je jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj (u pravoslavnoj crkvi ova se nedjelja zove Krstopoklona, jer se vjernicima iznosio križ (krst) kojega bi častili i ljubili.

4. Sredoposna - sredina je korizmenog posta (u četvrtak prije ove nedjelje pada sredina posta, pola je korizme već prošlo)

5. Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja. Pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže, poradi muke i smrti Gospodinove.

6. Cvjetnica iliti Cvitna nedilja – Sama tematika muke Gospodnje izražena je u šestoj korizmenoj nedjelji koja se i zove Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica (Cvitnica). Misa je, stoga, na ovu Nedjelju posebno obilježena čitanjem ili pjevanjem (kantanjem) muke prema Evanđelistima tzv. Sinopticima (Mateju, Marku i Luki). I dani Velikog tjedna, koji počinju Cvjetnicom, obilježeni su mukom Isusovom. Na samu Cvjetnicu blagoslov je grančica i procesija kao spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kad ga je puk dočekao poklicima „Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”. Cvitna je dobila ime, osim po spomenutim grančicama, i prema tome što bi se u rano juro u nas umivali u cvijeću, u ljubičicama koje bi prve procvjetale iza zime.

 

 

Opširnije...

Došašće (lat. adventus)

Došašće (lat. adventus – dolazak) je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Vrijeme Došašća nije toliko obilježeno pokorom koliko radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića. Prvu nedjelju Došašće karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista. Prvom nedjeljom Došašća počinje i nova liturgijska godina. Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašava tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ''koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe'' a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.

U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Krista Spasitelja - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.

Iz Evanđelja po Luki: »Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«

No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.

Neka je svima sretno i blagoslovljeno ovo milosno vrijeme Došašća!
Neka nam Došašće pomogne kako bismo bili spremni otvoriti vrata svoga srca, kad Isus pokuca...?

 Bdijmo i molimo!

Bdijmo - znači nemojmo spavati, nemojmo drijemati dok je dan,
ne gubimo vrijeme, ni jednoga trenutka. Ono je dragocjeno. Ono nam donosi spasenje!!!